Prema profesoricama Šerman i Mas (2011), po građi tijela i potrebama organizma psi su mesojedi (carnivorae) koji su se uz čovjeka priviknuli na različitu hranu i vrijeme hranjenja. Psi mogu preživjeti bez ugljikohidrata ako u hrani imaju dovoljno masti i bjelančevina, iz kojih se može izdvojiti potrebna glukoza. Sposobnost metaboliziranja šećera, dakle složenih ugljikohidrata ovisi kod pasa o količini enzima koji aktiviraju saharozu i laktozu (beta-fruktofuronidaza/saharaza i beta-galaktosidaze/laktaza) i koji se nalaze u crijevima. Ti aktivatori prisutni su i u odraslih pasa, ali im je razina veća u mlađoj dobi i opada starenjem. Ukoliko odraslom psu iznenada damo veće količine saharoze ili laktoze (veliku zdjelu mlijeka) javlja se proljev koji je djelomično uzrokovan osmotskim čišćenjem crijeva, a djelomično bakterijskom fermentacijom ugljikohidrata u debelom crijevu. Ipak, male količine navedenih složenih ugljikohidrata (5% ukupne energetske vrijednosti) psi mogu dobro iskoristiti. Mačke također imaju metaboličke potrebe za glukozom, no ukoliko njihova prehrana sadrži dovoljno glukoze, većina mačaka može ju sintetizirati
u dovoljnim količinama za svoje metaboličke potrebe. Organizam mačke ima relativno mali kapacitet uskladištenja glikogena. Zato se sav višak dobiven hranom, a koji se može deponirati u obliku glikogena, pretvara u pričuvu u obliku masti. Ta mast se pohranjuje prvenstveno u potkožju, u tkivu oko bubrega, u trbušnoj šupljini te u mišićima. Za razliku od psa mački okus šećera ne odgovara. Vrijednost disaharida (saharoze i laktoze) u većine je mačaka ograničena aktivnošću crijevnih enzima saharaze i laktaze. Aktivnost laktoze opada s dobi pa prevelika potrošnja mlijeka ili nekih drugih proizvoda koji sadrže laktozu, slično kao i kod pasa, dovodi do proljeva.
Psi trebaju bjelančevine hrane u odgovarajućim količinama radi opskrbe aminokiselinama koje organizam nije sposoban sam sintetizirati. To je 10 esencijalnih
aminokiselina koje su esencijalne i za ostale sisavce; arginin, fenilalanin, histidin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, treonin, triptofan i valin. One se ugrađuju u bjelančevine tkiva gdje reguliraju metaboličke procese i neophodne su za rast i obnovu organizma. Kako životinjske bjelančevine imaju znatno bolji aminokiselinski
sastav negoli biljne bjelančevine, neophodno ih je uključiti u obroke. Masti daju organizmu energiju u koncentriranom obliku jer oslobađaju dva puta više energije po jedinici tjelesne mase nego ugljikohidrati i bjelančevine zajedno. Esencijalne masne kiseline značajne su za opće zdravlje pasa i sa zdravstvenog gledišta bitne su za održavanje zdravlja kože, dlake, za odvijanje bubrežnih funkcija i reprodukciju. Kod mačke je uočljiv još niz prehrambenih osobitosti po kojima se razlikuje od psa i koje odražavaju prirodno lovački životni stil. Nekoliko aspekata metaboličkih procesa u mačaka razvilo se kao adaptacija na prehranu isključivo mesnog podrijetla, koja je bogata bjelančevinama i siromašna ugljikohidratima.
